Djeca u školi ne uče dovoljno o emocijama, a to je vrlo važno

“Brine me škola”, “Ocjene”, “Ispiti”, “Ljubav”, “Da se ne razbolim”, “Da mi bude bolje”, “Da ne budem zla”, “Brine me kad ne idem u školu”... Ove i razne druge brige more djecu i mlade, korisnike Savjetovališta “Luka Ritz” u Zagrebu.

Brigu je lakše nositi kad je podijeliš s nekim. Zna to najbolje Brigojed. Svojevrsna je to maskota savjetovališta, u koju djeca ubacuju papiriće na koje su prethodno ispisali svoje brige.

Najmlađi korisnik ima tek četiri godine i deset mjeseci, a najstariji više od 20 godina. Osnivač savjetovališta je Grad Zagreb. Otvorili su vrata prije kojih pola godine, a u kratkom periodu skupili su više od 200 korisnika.

- Ponosni smo na naše brojke jer nam govore da su ljudi prepoznali naš rad - kaže ravnateljica Centra Ivana Jolić. Iako se u savjetovalište može doći i s uputnicom Centra za socijalnu skrb, roditelji im se uglavnom javljaju sami nakon što kod djeteta detektiraju neki problem u ponašanju.

- Puno roditelja dolazi s djetetom zbog nečeg lošeg što je ono doživjelo u školi, recimo nekog oblika vršnjačkog nasilja. Ima i puno situacija gdje se roditelji uključuju nakon ili u tijeku razvoda braka kako bi poboljšali komunikaciju s djetetom i umanjili mu traumu - objasnila nam je socijalna radnica Kristina Divić.

Obje kažu da djecu uglavnom muči škola.

- Primijetile smo da naš obrazovni sustav stavlja naglasak na učenje, gradivo, informacije, dok je dosta zapostavljena odgojna komponenta. Vidimo to i u razgovoru o emocijama. Recimo, dijete u petom ili višim razredima osnovne škole ne zna prepoznati neke osnovne emocije pa nas pita što to znači kad je netko voljen ili frustriran - kaže Kristina.

Dodaje da djecu nastoje osvijestiti da ne postoje “dobre” i “loše” emocije već pozitivni i negativni načini njihova izražavanja.

- Učimo ih da, recimo, ljutnju, kad je nauče prepoznati, mogu izražavati kroz manje ugrožavajuće načine - govori Kristina.
S djecom i roditeljima u savjetovalištu rade grupno i individualno. Njihov mali multidisciplinarni tim sastoji se od socijalnog radnika, psihologa i socijalnog pedagoga. Među njima je i Suzana Ritz, mama Luke Ritza, koja u savjetovalištu radi kao tehnička suradnica.
U tretman je uključena cijela obitelj, kako djeca, tako i njihovi roditelji ili staratelji. Usluge koje pružaju su savjetovanje i pomaganje, psihosocijalna podrška te pomoć i podršku u učenju.

Osim terapija, rade na prevenciji. Organiziraju stručna predavanja i radionice po školama.

Trenutačno u jednoj zagrebačkoj osnovnoj školi s učenicima 5. razreda provode radionice o prevenciji vršnjačkog nasilja pod naslovom “U tuđim cipelama”. Interes je bio tako velik da je došlo dvostruko više učenika nego što su predvidjeli, što znači da postoji potreba za takvim radionicama. Prevencija im je jako važna te su sretni kad im se obrati roditelj na prvi znak nekog problema.

Najbolji je recept, kažu, stalno raditi na unapređivanju odnosa između roditelja i djeteta, razvijati privržen odnos međusobnog povjerenja. Cilj je, napominju, osnažiti roditelje kako bi se sami mogli nositi s teškoćama.

Savjetovalište želi proširiti djelovanje na razvoj tretmane usmjerene na probleme s maloljetničkim kockanjem i klađenjem te ovisnosti o internetu.