Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

Za poplave kriv je čovjek, a ne klimatske promjene

None Foto: Hrvatski savjet za zelenu gradnju 7

Štednju vode relativno je lako postići, ali sprječavanje zagađenja zahtijeva nove pristupe upravljanju urbanim otpadnim vodama. Neki od njih su odvajanje otpadnih voda iz toaleta od voda iz kupaonice i kuhinje

U okviru edukacije Green Building Professional, koju već petu godinu kontinuirano provodi Hrvatski savjet za zelenu gradnju, dr. Klaus Lanz (International Water Affairs, Švicarska) održao je stručno predavanje o vodi te održivom i efikasnom upravljanju ovim elementom u okviru zelene gradnje. 

Sponzor ovog predavanja bila je kompanija Hansgrohe d.o.o., čiji je regionalni menadžer za Hrvatsku i Sloveniju, g. Andrej Levak tom prilikom izjavio: „Hansgrohe, njemačka kompanija sa zelenim logom, kao vodeći svjetski proizvođač štednih tuševa i miješalica koje svojom inovativnom EcoSmart tehnologijom štede vodu i energiju za zagrijavanje vode i do 60% u odnosu na druge proizvode, prepoznao je Green Building Professional edukaciju kao izvrsnu platformu širenja znanja o principima zelene gradnje. Stoga smo s ponosom ovu edukaciju podržali svojim sponzorstvom.“

Iskoristili smo gostovanje dr. Lanza, svjetskog stručnjaka s područja vode i tehnologija u službi očuvanja ovog vrijednog resursa te mu postavili nekoliko pitanja.

HSZG: Što je, prema vašem mišljenju, danas u svijetu najveći izazov u pogledu vode kao resursa?

KL: Po mom mišljenju, najveći izazov jest činjenica da većina ljudi vjeruje kako problemi povezani s vodom naprosto ne postoje. Gotovo je nemoguće promijeniti ponašanje ako nedostaje svijest o samom problemu. Zato je prvi korak u nastojanjima da se riješe zagađenje, prekomjerna eksploatacija i gubitak vodnih eko-sustava informirati društvo o hitnosti promjene.

HSZG: Na što mislite kada kažete „Bez vode nema gradova“?

KL: Voda ima središnju ulogu u povijesti urbanog naselja. S jedne strane, gradovi ovise o dovoljno pitke vode za piće, kuhanje i pranje, dok su s druge strane rijeke odlučujući čimbenik gospodarskog razvoja. Većina većih gradova utemeljena je na rijekama, koristeći hidroenergiju, utovar i riječnu vodu za industrijsku proizvodnju i odlaganje industrijskog otpada. U svijetu ne postoji gotovo niti jedan industrijski grad bez izravnog pristupa rijeci.

HSZG: Koja bi bila vodeća načela dobrog planiranja u gradovima u smislu zaštite vode i održivosti?

KL: Glavni principi su učinkovito i pametno korištenje vode, sprječavanje onečišćenja, te očuvanje i održavanje funkcije prirodnog ciklusa vode u urbanom okruženju. Dok je štednju vode relativno lako postići, sprječavanje zagađenja zahtijeva nove pristupe upravljanju urbanim otpadnim vodama, kao što je odvajanje otpadnih voda iz toaleta ('crna voda') od otpadnih voda iz kupaonice i kuhinje ('siva voda'). Konačno, kako bi gradove održali bujnima, zelenima i zdravima, čak u toplijoj klimi, urbanom sredinom morat će se upravljati kao sastavnim dijelom prirodnog ciklusa vode (oblikovanje gradova s naglaskom na gospodarenju vodama).

HSZG: Što podrazumijeva „oblikovanje gradova s naglaskom na gospodarenju vodama“?

KL: Očito, i u gradovima pada kiša. Dakle, kao i okolni krajolik, urbani prostor je sastavni dio prirodnog ciklusa vode, povezan s njim. Unatoč velikim područjima zatvorenih površina (beton, asfalt…), kišnica se može 'uhvatiti' i zadržati unutar grada. Kišnica pomaže kod navodnjavanja biljaka, stvaranja urbanih močvara i otvorenih vodenih prostora, te za punjenje podzemnih vodnih tokova, kao što bi se to i prirodno odvijalo. Osim estetski privlačnih vodenih urbanih krajolika, zadržavanje kišnice poboljšava gradsku klimu te smanjuje efekt toplinskog otoka za vrućih ljetnih dana. oblikovanje gradova s naglaskom na gospodarenju vodama je u oštroj suprotnosti s konvencionalnim upravljanjem oborinskih voda koje za cilj ima što brže odvođenje vode iz grada. 

HSZG: Koje su najbolje tehnologije za uštedu vode?

KL: S obzirom da je broj načina na koji iskorištavamo vodu vrlo limitiran (za razliku od potrošnje energije), ušteda vode je u tehničkom smislu vrlo jednostavan proces. Štedne glave tuša te kuhinjske ili kupaonske slavine mogu se ugraditi bez utjecaja na komfor korisnika. Većina novih perilica za suđe i rublje koristi vrlo male količine vode, kako za privatnu, tako i za komercijalnu uporabu. Javni wc-i mogu se opremiti štednim kotlićima i bezvodnim pisoarima te, kako bi se spriječili gubici vode, automatskim ventilima koji se isključuju pomoću mehanizama povezanim sa sklopkama za paljenje i gašenje svjetla. U vrtovima bi vegetacija trebala biti prilagođena lokalnoj klimi, tako da ne zahtjeva navodnjavanje, čak niti za vrućih dana. I konačno, iskorištavanja nekonvencionalnih izvora vode, kao što je reciklirana otpadna voda ili kišnica, može drastično smanjiti zahtjeve za svježom vodom.

HSZG: Koje biste općenite metode preporučili za uštede vode u domaćinstvima, industriji i poljoprivredi?

KL: Dok su tehnologije uštede vode vrlo dobro uspostavljene i prihvaćene u privatnom sektoru, većina industrije još uvijek ne iskorištava vodu na najbolji način. Najsuvremenija tehnologija omogućuje da se tretira otpadna voda gotovo bilo koje industrije do kvalitete koja omogućuje ponovnu uporabu. Primjena takvih tehnologija recikliranja još je uvijek iznimka, dok na globalnoj razini najveći dio industrijskog otpada završava u rijekama putem (tretiranih) otpadnih voda. To ukazuje na nedovoljno iskorištavanje vodnih resursa, kao i nepotrebno onečišćavanje rijeka.

Najveći korisnik vode je poljoprivredni sektor, s obzirom da na navodnjavanje odlazi više od dvije trećine vode koju čovjek uzima iz rijeka, jezera i podzemlja. Navodnjavanje se obično provodi na izrazito neučinkovite načine, uz značajne gubitke uslijed isparavanja tijekom transporta (iz kanala i spremnika) i u primjeni. Svođenje tih gubitaka na najmanju  mjeru korištenjem najsuvremenije tehnologije, kao što je kapljično navodnjavanje, u značajnoj bi mjeri smanjilo potrošnju vode. Osim toga, otprilike polovica navodnjene zemlje širom svijeta namijenjena je neprehrambenoj proizvodnji, kao što je proizvodnja pamuka, životinjske hrane, industrijskih biljnih ulja i bio goriva. Dakle, potrošnja vode u poljoprivredi mogla bi biti znatno smanjena bez dovođenja u pitanje proizvodnje hrane.

HSZG: Koja bi bila vaša preporuka kada govorimo o sustavima uštede u zgradama?

Osim korištenja najsuvremenijih glava tuša, slavina i uređaja, najvažnija inovacija za nove zgrade je upravljanje otpadnim vodama, što također pridonosi uštedi vode. Ako se crna voda iz toaleta i siva voda iz kupaonica i kuhinja drže odvojeno (što zahtjeva dvije odvodne cijevi), njihovo je tretiranje uvelike olakšano.  Siva voda se lako može tretirati za ponovnu uporabu u toaletima, za navodnjavanje, čišćenje itd.; crna voda se može koristiti za proizvodnju bio-plina i proizvodnju dragocjenih gnojiva (fosfati). Zgrade sa sustavom za odvajanje otpadnih voda štede vodu na dva načina: prvo koristeći vrlo učinkovite vakuum toalete ili one koje odvajaju urin te, drugo, zamjenjujući svježu vodu za piće recikliranom sivom vodom u primjenama koje ne zahtijevaju kvalitetu vode za piće. Druga mogućnost za ove primjene je izravno korištenje tretirane kišnice. Koja od ovih tehnologija će se pokazati najboljom u primjeni ovisit će o vanjskim čimbenicima, kao što su klima, oborine i dostupnost vode, ali također i o lokalnim kulturnim i religioznim navikama te očekivanjima korisnika.

HSZG: Osim uštede vode, što bi se još moglo smatrati održivim upravljanjem vodom?

KL: Održivo upravljanje vodom sastoji se od tri elementa: pametnog i učinkovitog korištenja vode, prevencije onečišćenja i urbanog planiranja koje je usklađeno s lokalnim prirodnim ciklusom vode. Vrlo je važno shvatiti da niti jedan od ovih elemenata ne može biti ostvaren bez podizanja svijesti. Ukoliko ljudi – potrošači, javni službenici, pripadnici građevinskog sektora, investitori – ne prepoznaju izazove kao što su potencijalna nestašica vode, zagađenje rijeka i pitke vode ili pojava efekta toplinskih otoka u gradovima, bit će jako teško dobiti podršku za održiva rješenja po pitanju vode. Stoga bi prvi korak bilo kakvog planiranja bio jasno isticanje potrebe za boljim upravljanjem vodom. U tom kontekstu također je važno istaknuti da voda nije samo resurs, već je istovremeno element i temelj sveg života te da ima duhovni utjecajna mnoga društva. A ta se svijest također odnosi na gradove.

HSZG: Što nam možete reći o međunarodnim sustavima certificiranja i njihovoj orijentaciji prema vodi u smislu održivosti?

KL: Brojni sustavi certificiranja koji se primjenjuju širom svijeta jasno odražavaju relativnu važnost vode u dotičnoj zemlji ili regiji. Općenito, svi sustavi certificiranja pokrivaju tri aspekta – učinkovitost, prevenciju onečišćenja i urbano planiranje u skladu s lokalnim vodnim ciklusom, kao i važnost javne osviještenosti. Oni uključuju fazu gradnje (građevinske materijale te direktne učinke tijekom izgradnje), funkcioniranje i održavanje građevine kao i njeno uklanjanje po završetku njenog životnog vijeka. Građevine su najčešće promatrane u kontekstu njihove neposredne okoline i utjecaj iste na njih. Iako svi sustavi certificiranja ciljaju na poboljšanje cjelokupnog utjecaja građevine ili izgradnje na okoliš, njihovi se zahtjevi mogu razlikovati: jedna te ista zgrada može postići 40% kredita kroz jedan, a čak 60% kroz drugi sustav certificiranja. 

HSZG: Možete li nam nešto reći o načinima zaštite predjela koji su uslijed klimatskih promjena suočeni s učestalim poplavama?

KL: Najvažniji čimbenik povećane opasnosti od poplava nisu klimatske promjene, već ljudski upliv u ciklus vode. Drenažom velikih zemljišnih površina koja se naslanjaju na rijeke te služe za  poljoprivredu ili urbani razvoj ubrzava se otjecanje. Kanaliziranje i izravnavanje korita rijeke, zajedno sa smanjenjem prirodnih poplavnih područja ubrzava tok rijeke i povećava vrhunce poplava. Glavne mjere sprječavanja poplava – nasipi koji dodatno sužavaju i usmjeravaju riječne tokove – neizbježno rezultiraju s više poplava nizvodno. U svakom slučaju, urbani razvoj trebao bi ostati daleko od prirodnih poplavnih područja: prvo, rijeke zahtijevaju poplavne ravnice za smještaj velike količine vode prilikom vrhunca otjecanja nakon jakih kiša. Drugo, ukoliko se držimo podalje od poplavnih područja, minimizira se mogućnost potencijalne štete, a time i potreba obrane od poplava.

HSZG: U kojim je regijama najvjerojatnije da će voda postati jednako važna kao i nafta?

KL: Područja s najvećim rizikom su ili ona s visokom prostornom koncentracijom korištenja - osobito gradovi - ili područja koja sezonski imaju male količine oborina te istovremeno veliku potražnju za vodom – poput otoka s koncentriranim turizmom. Za grad od 10 milijuna stanovnika, godišnje na raspolaganju mora biti najmanje milijardu kubičnih metara vode. Mnogi gradovi već sada nisu u mogućnosti dostaviti te količine samo od slatkovodnih resursa te moraju reciklirati i ponovno koristiti  pročišćene otpadne vode ili kišnicu. Otoci se suočavaju sa sličnim problemima, iako u mnogo manjem opsegu. Tamo gdje slatku vodu nije moguće isporučiti s kopna, potrebno je snalaziti se s otočnim resursima vode. Za turistička područja, ključ je unutar sezonsko upravljanje vodom: prikupljanje kišnice u kišnoj sezoni kako bi se zadovoljio vrhunac zahtjeva u sezoni turističkih posjeta i blagdana, koju je metodu potrebno dopuniti najsuvremenijim tehnologijama uštede vode.

HSZG: Koja je, prema vašem mišljenju, najznačajnija spoznaja u pogledu vode?

Čovječanstvo će morati shvatiti da su izazovi koje nam postavlja upravljanje vodom jednako hitni kao i oni koji se bave klimatskim promjenama. Ipak, trenutno je svijet daleko od te spoznaje. Dok neke regije – primjerice veliki predjeli Kine, zapad i jugozapad SAD-a i Australija – trpe teška ograničenja, većina ljudi još ne osjeća ozbiljnost situacije vezane za vodu. Planiranje i izgradnja gradova s pametnim rješenjima u pogledu vode jedan je od najučinkovitijih načina za sprječavanje patnje i nestašice vode. Zajedno s poljoprivrednim korištenjem voda, gradsko planiranje sadržavat će rješenje za održivo korištenje voda na Zemlji. Preuzimanje ovog izazova, uz jedinstvena svojstva vode i njezinu duhovnu dimenziju koja je prisutna u pozadini naše svijesti, predstavljat će put u budućnost. 

Pitanja sastavile: 

  • Snježana Turalija, dipl. oec, izvršna direktorica Hrvatskog savjeta za zelenu gradnju
  • Maša Starčević, dipl. iur, voditeljica ureda/evenata/edukacija, Hrvatski savjet za zelenu gradnju

Prevela i uredila: Maša Starčević

Tema: Green Living

Komentari (1)