Otkrivamo četiri signala koja pokazuju da Plenković ipak nije odustao od uspona na vrh EU

Rezultat njemačkih izbora jednog čovjeka u Hrvatskoj sigurno ne veseli. Andrej Plenković bio bi puno sretniji da se umjesto socijaldemokrata Scholza novi njemački kancelar zove Armin Laschet. Plenki, naime, nema namjeru oponašati Angelu Merkel i voditi Hrvatsku četiri mandata - njemu su i dva preko glave. Nisu bila laka: sve što je u Hrvatskoj bilo zrelo za otpis, stečaj, bankrot, stečaj s preustrojem ili bez njega, ostavljeno je njemu u naslijeđe - brodogradilišta, Đuro Đaković, Petrokemija, Agrokor. Sve je usput dodatno usložnjeno pandemijom kakvu svijet nije vidio cijelo jedno stoljeće, od vremena španjolske gripe. Nakon lockdowna i zjapeće provalije koja se širila u teškom mukom konsolidiranom proračunu, masovni bankroti činili su se vrlo izglednima. Do njih ipak nije došlo. Prilično se uspješno borio i na ideološkom planu - desnicu u stranci nadigrao je uvođenjem Istanbulske konvencije, premda od tog “jezivog” dokumenta s kojim su hadezeovci po ruralnoj provinciji plašili starčad do danas nije zaživjelo skoro ništa, dok je nakon zadnjih izbora - sa značajnim dijelom nacije - odahnuo kad je većinu mogao formirati s manjinama, a ne sa Škorom.