Mikroorganizmi će nas napasti i izazvati neplodnost kod žena

Svi ljudski problemi u kojima se današnje čovječanstvo našlo potječu od našeg prevelikog mozga, zaključio je Kurt Vonnegut, autor romana “Galápagos”.

- Za sve katastrofe koje su nas snašle, počevši od velikih ratova, međusobne mržnje i netrpeljivosti preko gladi u svijetu i siromaštva, kriv je naš preveliki mozak. Uopće se ne šalim. Nije se promijenila Zemlja, ona je ista, posebna u svojoj galaksiji, ali ista milijunima godina, promijenili smo se mi i naš pogled na nju, zbog našeg prevelikog mozga. Srećom, priroda, koja je tu ista milijunima godina i izdržala je puno dulje od nas, ima rješenje problema - pojasnio je Vonnegut.

Radnju romana “Galápagos” prepričava duh Leona Trouta iz budućnosti, i to milijun godina nakon opisivanih događaja. Leon Trout je preminuli sin Vonnegutova često korištenog lika u knjigama, pisca Kilgora Trouta. Naime, Leonu je odrubljena glava na gradilištu na kojemu je radio na brodu Bahía de Darwin. Istim tim brodom nekolicina ljudi krenut će na svoje putovanje na otočja Galapagosa.

- Putovanje je zamišljeno kao elitno putovanje za bogate, a mjesta na brodu popunila su se brzinom svjetlosti. Međutim, u to vrijeme dok brod još nije isplovio svijet pogađaju velike krize, ekonomska kriza je u punom zamahu i svijet je u dugovima te je započeo Treći svjetski rat - uvodi Vonnegut u priču.

KNJIGA DANA Akcije i popusti tjeraju mozak da kupuje i kad vi to ne želite

Takve krize klasična su upozorenja Kurta Vonneguta u njegovim knjigama, načini na koje pisac pokušava upozoriti čovječanstvo na probleme koje stvara i koji čekaju da ih se riješi. Nažalost, svi ti problemi nisu dovoljni da istrijebe čovjeka s lica Zemlje. Ono što se u tom trenu javlja su mikroorganizmi u obliku vadičepa koji napadaju jajnike i izazivaju neplodnost u žena. Uskoro dolazi vrijeme polaska broda na kojem se sad nalazi samo deset ljudi koji su se uspjeli spasiti, a Bahía de Darwin postaje nešto poput nove verzije Noine arke. Kroz cijelu knjigu provlači se crni humor svojstven Vonnegutu pa je tako objašnjenje za preživjele to da nisu preživjeli oni najpametniji i najsposobniji, “najbolji primjerci” za daljnje očuvanje ljudske rase, nego upravo suprotno. Preživjeli su oni koji imaju manje mozgove jer su bolje plivali, čime je priroda ponovno sama riješila probleme koje smo izazvali zbog naših prevelikih mozgova.

KNJIGA DANA Sjeverna Amerika otkrivena je dok su Vikinzi tragali za ribom

U ovom trenutku, brod dolazi do izmišljenog otoka Santa Rosalia, a na brodu se nalazi samo jedan muškarac, kapetan broda. Od žena, na brodu je trenutačno učiteljica iz Indianapolisa koja će uskoro postati majka cijelog, novog ljudskog roda. Naime, ona je ta koja je prenijela spermu kapetana broda u šest indijskih djevojčica, a muška loza uspijeva preživjeti u ženi koja je stigla iz Japana. Ona je rodila dijete, no ono je daleko od onoga što bismo očekivali. Dijete je prekriveno krznom kao rezultat zračenja koje su doživjeli njegovi baka i djed tijekom bačene atomske bombe na Hiroshimu. Kroz sljedećih milijun godina, koliko pripovjedač prati razmnožavanje preživjelih, oni se prilagođavaju životu u moru - razviju peraje umjesto udova, krzno, a glava im postaje manja.

VIDI OVO: 8 tipova najgorih cura u vezi!