Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata

'Nakon fizičke smrti stvarnost se mijenja, ali svijest ne umire'

3. DIO Svjetlost na obzoru koja jača što je bliže, ali ne zasljepljuje već magnetski privlači, najčešće govore oni koji su doživjeli izvantjelesno iskustvo. U deset nastavaka donosimo njihove priče...

Kažu da nas tamo čekaju naši dragi pokojnici. Ne morate se bojati, poručuju nam svima oni koji su umrli, a zatim se vratili u svoje tijelo - smrt nije kraj. S one strane život počinje...

'Nakon fizičke smrti stvarnost se mijenja, ali svijest ne prestaje postojati'

Slijedeće što čovjek shvati jest da ne vlada svojim tijelom, kao da nije njegovo. Na horizontu se nakon toga pojavi purpurno sunce s nekom vrstom maglice ispred. Nakratko se vidi i neka vrsta krajolika u bojama. No te boje su nevjerojatno izoštrene, višestruko su oštrije nego u vanjskom svijetu. Svijest je nemoguće definirati izvan termina beskonačnosti. Da, ja definitivno vjerujem u život poslije smrti.

***

Najpoznatiji hrvatski alternativni znanstvenik, Drago Plečko, život je posvetio proučavanju onog što se nalazi s druge strane. Rođen je 1951. godine. U rodnom Samoboru pohađao je gimnaziju, a završio je kemiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu je i magistrirao u području organske kemije. Na PMF-u je upisao i doktorat, ali je odustao jer ga je kemija prestala zanimati. Svoj život posvetio je proučavanju onoga o čemu službena znanost šuti. U potrazi za odgovorima, proputovao je cijelu Hrvatsku i još 40-ak zemalja. O rubnim područjima znanosti napisao je na stotine članaka. Ako je netko u Hrvatskoj kompetentan govoriti o paranormalnim iskustvima, to je Drago Plečko.

Drago Plečko

Sudjelovao je na brojnim svjetskim kongresima i konferencijama iz graničnih područja znanosti. Osobno je upoznao sve relevantne svjetske duhovne učitelje, od kojih je mnoge i intervjuirao. Autor je knjiga „Joga, bioenergija i zdravlje“, „Droge – bič novog doba“ te „Moji susreti s jogijima“. Jedan je od autora prvog hrvatskog subliminalnog CD-a „Moć podsvijesti“. Sudionik je niza istraživačkih projekata vezanih za alternativu i komplementarnu medicinu. U Samoboru, gdje i danas živi, Plečko vodi Nutricionističko-terapijsko savjetovalište. Artritis, astma, ciste na jajnicima, bubrežni kamenci, gastritis, bolesti jetre, depresija i ostale psihičke tegobe... To su samo neke od poremećaja nad kojima Plečko provodi prirodne tretmane u savjetovalištu.

FELJTON: ŽIVOT POSLIJE SMRTI Hrvatski glazbenik: Zaista sam znao da umirem, da odlazim...

- Bavim se širokom lepezom raznih problema. Prije svega me zanima da pomognem ljudima koji prolaze liječenje raznih tipova karcinoma, ali i onima koji moraju skinuti kilograme jer su imali ili bi mogli imati kardiovaskularne bolesti. Često sam se okušao  kod autoimunih oboljenja, kao što su artritis, razni tipovi kolitisa, lupus i niz raznih sindroma tog tipa u koje spada i Chronova bolest. Nedavno sam imao slučaj raka pluća čovjeka iz Pule koji je četiri kemoterapije prošao bez ikakvih negativnih reakcija, normalizirala mu se krvna slika, povukle metastaze, tumor značajno smanjio, normalizirali su mu se tumor markeri i osjeća se odlično. Posve neočekivano, dakako. To je samo dio onog što radim. Vrlo sam zadovoljan svojim rezultatima, ali treba pošteno reći da su uspjesi kod ovako teških bolesti puno rijeđi od promašaja – objasnio je Plečko u jednom intervjuu. 

- Imamo samo dobre vijesti. Tata se drži svega što ste preporučili i nalazi krvi su mu sasvim uredni. Hemoglobin i leukociti ne padaju. Kemoterapiju podnosi bez ikakvih popratnih pojava. Dobro jede i spava, a navečer pliva u moru. Karcinom se nakon vaše terapije smanjio za jedan centimetar. Ovakav napredak u smanjenju tumora je čak i za liječnika onkologa fascinatan i nevjerojatan – glasi povratna informacija o pacijentu koji se podvrgnuo Plečkovim prirodnim tretmanima. No Plečko naglašava kako on samo kombinira konvencionalnu i svoju terapiju te da oboljeli nikako ne bi smjeli zanemariti liječnike, u nadi da će im alternativni oblici liječenja pomoći bez njih. Klasična medicina, priznaje, jednostavno ima bolje rezultate.

'Na horizontu se pojavi purpurno sunce, izmaglica...'

Drago Plečko također vjeruje u život poslije smrti. Smatra kako se nakon fizičke smrti stvarnost mijenja, ali da sama svijest ne umire. Samo nastavlja postojati u drugom obliku. I on kaže da je teško opisati što se događa s druge strane. A može govoriti o tome jer je, uz pomoć snažne meditacije, nekoliko puta prešao tamo.

Thinkstock | Autor: Thinkstock Foto: Thinkstock

- Meditacijom se bavim 40 godina. Nekoliko puta sam zavirio u paralelne stvarnosti. Nakon više od dva sata nepomičnog sjedenja i fiksiranja pažnje na prostor među očima, javlja se obamrlost u tijelu koja se širi od nožnih prstiju prema gore. Svijest o tome se gubi kako se obamrlost penje iznad srca. Sljedeće što čovjek shvati jest da ne vlada svojim tijelom, kao da nije njegovo. Na horizontu se se nakon toga pojavi purpurno sunce s nekom vrstom maglice ispred. Nakratko se vidi i neka vrsta krajolika u bojama. No te boje su nevjerojatno izoštrene, višestruko su oštrije nego u vanjskm svijetu. Tjednima nakon takvog iskustva uvijek kada bih pogledao u neku boju iz okoline, činila se nekako sjajnom i intenzivnom. Kao da je doslovno možete namirisati, okusiti ili kao da je neki osjećaj u tijelu. To je teško objasniti. Dakako, nisam umro, ali mislim da sam imao iskustvo paralelnih stvarnosti što mi je kasnije potvrdio veći broj mistika s cjeloživotnim iskustvom u meditaciji.To su mi potvrdili i opisi iz klasičnih duhovnih djela kao što je recimo Adi Granth Sahiba - kaže Drago Plečko. 

Ono što se dogodi s druge strane ne može se opisati

Istraživao je i fenomene izvantjelesnih iskustva. Nekad se i njemu samome čini da je ono o čemu pričaju ljudi koji su ih doživjeli, pojednostavljena verzija doživljenoga te da se ono što se dogodi s druge strane ne može opisati ovozemaljskim rječnikom, pojmovima i ograničenjima na koje smo osuđeni ovdje.

- Uvijek sam se pitao je li tome tako. Kad ljudi koji su imali izvantjelesna iskustva kažu da ne mogu opisati što su doživjeli, sjetim se Sikha Sant Darshan Singha, karizmatskog spiritualnog učitelja koji je propovijedao da 'treba umrijeti za vrijeme života', dakle imati iskustva zagrobnih stvarnosti. Jednom je dodirnuo čelo sljedbenice koja se zatekla u njegovom hramu. Žena je pala kao pokošena. Tjeme joj je bilo vruće, a ostatak tijela potpuno hladan. U tren oka poprimila je blijedo-žutu mrtvačku boju. Mislio sam da je pala mrtva. Nije se dizala deset minuta, nakon čega je on prstom pokazao jednom čovjeku da joj izmasira tabane i tako je 'vrati' u tijelo. Nekoliko minuta kasnije, žena je otvorila oči i ispričala kako se potpuno izgubila u iskustvu unutrašnjih svjetova i silnog blaženstva. Nije imala pojma da je izvana izgledala kao mrtvac. No za nekakvo detaljno opisivanje što je netom doživjela nije imala drugih riječi osim incredible, što znači nevjerojatno i undescribable, tj. neopisivo – govori Plečko.

Željko Lukunić | Autor: Željko Lukunić Foto: Željko Lukunić

Iako postoje  brojne sličnosti u opisima izvantjelesnih iskustava, navodi kako ona nisu identična. Kako će tko doživjeti svoju kliničku smrt ovisi, među ostalim, o sredini iz koje osoba dolazi,  ali i religiji kojoj pripada. 

FELJTON: ŽIVOT POSLIJE SMRTI 'Odvojila sam se od svog tijela, osjetila ugodu i jarku svjetlost'

- Primjerice, mnogi opisuju svjetlo na kraju tunela ispred sebe. Ja sam imao doživljaj tunela koji nije svijetlio jako nego je više podsjećao na sjajno staro zlato, a i skretao je desno i nije bio pravocrtan. Neki opisuju specifične zvukove kao one zvona ili flaute, no ja nisam čuo ništa. Klasično putovanje izvan tijela, ali u trodimenzionalnom svijetu opisuju osobe koje su imale traumatična iskustva, kao recimo dr. George Ritchie. On je bio i prvi koji je opisao taj fenomen. Umro je 1943. godine kao 20-godišnjak u vojsci, od upale pluća. Svojim je astralnim tijelom zalutao i jedva je pronašao svoje fizičko tijelo. Kad se u njega vratio, konačno su ga oživjeli. Neki sebe vide sa stropa za vrijeme operativnih zahvata, a nerijetko čuju što su liječnici govorili. Čitava plejada autora opisuje niz doživljaja onih koji su umrli i vratili se. To su dr. Elizabeth Kubler Ross, dr. Raymond Moody s kojima sam bio na kongresu parapsihologije u Riminiju, zatim Melvin Kelvin, bračni pat Fennwick, Kenneth Ring, Ellio Rosen i niz drugih. Imamo tu i jedinog čovjeka koji je smrt preživio dva puta. To je Danion Brinkley. Bivši ubojica iz sastava komandosa poznatih pod imenom Seals (tuljani) prvi je put umro od udara groma, a drugi put od infarkta.

Jedini je, kako kaže, vidio 125 događaja iz budućnosti jer 'tamo ne postoji vrijeme u našem smislu riječi i sve se događa istovremeno'. Zapisao ih je i navodno su se mnoga njegova predviđanja obistinila. Ne znam je li to točno jer to nisam posebno istraživao. Ima i onih koji su za vrijeme svoje kliničke smrti navodno vidjeli svoje prošle živote. To se dogodilo Stefanu Jankovicsu, Austrijancu valjda našeg podrijetla koji je na jednom svjetskom skupu na kojem sam sudjelovao tvrdio da jedan od života proživio nedaleko Zadra. Navodno se zvao Pietro Molinari. Kazao je kako je umro 1918. godine. Ima tu svega, ali naravno, sve treba uzimati sa zrnom soli. Kod onih koji tvrde da su tijekom kliničke smrti osjetili bol i strah, vjerojatno se radi o iskustvu kod kojeg je svijest vezana za živčani sustav. Puno umirućih ljudi je reklo da je s napuštanjem tijela stala i nepodnošljiva bol. Često su ta iskustva vezana uz kulturološki ili religijski background. Primjerice, jedno je istraživanje pokazalo da je većina Židova koja je doživjela NDE opisala plavu svjetlost s druge strane, što je u skladu s nekim njihovim vjerovanjima – objašnjava Plečko. Govori kako je nemoguće govoriti što je svijest i materijalnom svijetu objasniti postoji li ona izvan našeg tijela.

- To se ne objašnjava. Iskustvo izvan tijela ili imate ili nemate. Nije važno što tko misli nego što zna. Najveća je greška uvjeravati nekoga u bilo što. Po meni je svijest nemoguće definirati izvan termina beskonačnosti, ali još manje je to moguće kao fenomen vezan isključivo uz našu neuralnu mrežu. Tisuće iskustava ljudi u svim civilizacijama i periodima povijesti govori u prilog postojanju i kolektivne i individualne svijesti koja najčešće boravi u tijelu jer je snažno identificirana s tom fizičkom strukturom, najviše zbog toga što su svi naši doživljaji i preduvjerenja izgrađeni na iskustva koja smo skupili u ovom, trodimenzionalnom svijetu. Ali da, ja definitivno vjerujem u život poslije smrti – zaključuje Plečko. 

>>> Kraj trećeg nastavka

Tema: Feljtoni

Komentari (204)
  • poslije smrti si isto tamo gdje si bio prije rodjenja..

    7. 5. 2018,   07:51
  • Volimo živjeti pokvareno i mrziti prvog susjeda ,a licemjerno očekivati život poslje smrti.

    7. 5. 2018,   07:14
  • Tko je lakovjeran, naći će već nešto da vjeruje.

    7. 5. 2018,   08:43