Ovo su najljepše molitve našim hrvatskim svecima: Anti, Ozani

Sveti Josip Radnik – Zaštitnik Hrvatske

Mnogi crkveni redovi i družbe i muški i ženski natječu se u štovanju i zazivanju sv. Josipa. Zazivaju ga kao zaštitnika duhovnoga života, ali i kao velikog pomoćnika u vremenitim potrebama. Hrvatski je Sabor 9. i 10. lipnja 1687. izabrao svetog Josipa za nebeskog zaštitnika Hrvatskog Kraljevstva, odnosno hrvatskog naroda.

U Protokolu Hrvatskog Sabora od 9. i 10. VI. 1687. godine nalazi se na latinskom jeziku ovaj tekst: 'Sveti Josip, Krista Spasitelja vjerni hranitelj, Djevice Bogorodice djevičanski zaručnik, za posebnog zaštitnika Kraljevine Hrvatske u Državnom saboru godine 1687. od redova i staleža jednoglasno je odabran.'

KRALJICA HRVATA Velika Gospa: Svete molitve najvećih zaštitnika Hrvatske

Štovanju sv. Josipa u gornjoj Hrvatskoj u XVII. stoljeću najviše su pridonijeli isusovci, osobito preko Sjemeništa sv. Josipa za siromašne đake. Na Griču u Zagrebu. 4. rujna 1926., bila je prva subota u mjesecu, umro je u Austriji isusovac o, Antun Puntigam. On je učinio velikih djela, bio vrstan odgojitelj mladeži, odličan vođa duhovnih vježbi, tražen ispovjednik i osnivač Euharistijskog saveza naroda.

Taj isusovac, veoma zaslužan i za naš narod, bio je izvanredno velik štovatelj sv. Josipa. Uz Srce Isusovo, blaženu Gospu, štovao je iskreno i pouzdano Kristova poočima i Djevičina zaručnika. Od sv. Josipa primio je pak mnogo izvanrednih milosti i dokaza pažnje. Na više od jedne stranice ispisao je čitav niz pothvata i poslova koje je preporučio sv. Josipu. To je pisao samo na lijevoj polovici stranice, dok je desnu ostavio praznu da unese kad njegove molbe budu uslišane.

Na koncu života priznao je o. Puntigam da mu sv. Josip nije ostavio neispunjenu ni jednu jedinu molbu. Kardinal Franjo Kuharić 19. ožujka 1987. godine proglasio je godinu svetog Josipa. U Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu 19. ožujka 1988. tom prigodom sastavio je i molio molitvu svetom Josipu za domovinu.

Molitva svetom Josipu za Domovinu

Sveti Josipe, glavaru svete Nazaretske Obitelji i čuvaru Crkve Božje, Tebi se kroz stoljeća Crkva u Hrvata utjecala kao svom zaštitniku i Tvom je zagovoru preporučivala svoje obitelji i cijeli narod. Tebi povjeravamo sve obitelji hrvatskoga naroda, da dnevnom molitvom, nedjeljnom Euharistijom i poslušnošću volji Božjoj ispune svoje poslanje ljubavlju, slogom i mirom.

U ovim teškim vremenima izmoli hrvatskom narodu i svim narodima zemlje mir u pravednosti i ljubavi! Zagovaraj nas pred Presvetim Srcem Isusovim da ostanemo vjerni Isusu Kristu i Katoličkoj Crkvi, te prolazimo zemljom čineći dobro! Amen!

Sveti Ante: Zaštitnik siromašnih i potlačenih te općenito gladovanja

Sveti Ante svetac je kojega ljudi zazivaju zbog tisuću raznih životnih potreba jer je poznat kao spremni pomoćnik u bilo kojoj ljudskoj nevolji. Smatra se, između ostalog, zaštitnikom siromašnih, potlačenih i gladovanja. Sveti Ante omiljen je svetac u Hrvatskoj, njemu se Hrvati najviše mole.

Tisuće i tisuće vjernika svakog 13. lipnja okupljaju se u župama svetog Ante diljem zemlje kako bi proslavili blagdan tog sveca. Vjernici u Hrvatskoj svetog Antu slave na tri načina, jedan je slavljenje utoraka, drugi je nošenje njegove medaljice, sličice ili kipića, a treći je darivanje kruha svetog Antuna u korist siromaha. Čini se da je ta praksa danas najrašireniji način štovanja sv. Antuna. Postanak te prakse pripisuje se čudu po zagovoru Svetog Ante.

Nedugo nakon što je u Padovi izgrađena bazilika Svetog Ante neki se dječačić, po imenu Tomasino, igrao nedaleko od nje i nesretno pao u veliku posudu s vodom. Kad ga je njegova majka nakon duljeg traženja našla bilo je prekasno. Izvadivši ga iz vode nije više pokazivao nikakve znakove života.

Očajna majka tada zavapi velikom čudotvorcu, Svetom Antunu, uz obećanje da će siromasima udijeliti toliku količinu brašna koliko teži njezin nesretni sin. I bi uslišana. Dječačić je istoga trenutka živnuo, kao da mu se ništa nije dogodilo. Od tada je nastao običaj da štovatelji sv. Antuna na razne načine pomažu siromasima, u prvim vremenima nazvan 'težinom dječaka', a kasnije 'kruhom siromaha' te naposljetku 'kruhom sv. Antuna'. 

Molitva svetom Anti za svaki utorak

Sveti Anto, veliki sveče i čudotvorče, s vjerom i nadom utječemo se tebi i tvome svetom zagovoru kod Boga. Svojim vjernim nasljedovanjem Isusa Krista, svojom pokorom, čistoćom, pravednošću, poniznošću, ljubavlju i drugim kršćanskim krepostima, svojom izvanrednom svetošću, zaslužio si vječnu slavu kod Boga i ljudi. Time si i nama pokazao put i primjer kako ćemo nasljedovati svoga Spasitelja Isusa Krista. Bio si već za svoga zemaljskog života toliko drag Bogu da je Isus u liku djeteta sišao u tvoje naručje i da si, promatrajući ga svojim očima, mogao s njime tajnovito razgovarati. Sada si mu još draži u nebu. Molimo te, zagovaraj nas kod dobroga Boga. Preporučujemo ti, prije svega, potrebe Crkve u našem narodu i po svemu svijetu; preporučujemo ti sve svećenike da uspješno naviještaju ljudima Radosnu vijest i vode ih k pravom miru u Bogu; zatim, sve naše redovnike i redovnice, da se žrtvuju za Krista i bližnjega; sve naše obitelji, da žive po Božjem zakonu u slozi i ljubavi; našu mladež, da ustraje u svetim idealima; naše starce, bolesnike i sve koji trpe, da strpljivo za Isusom nose svoj križ; umiruće, da preminu u milosti Božjoj, i pokojnike, da se raduju vječnoj svjetlosti neba. Po tebi neka bude vječna hvala i slava Bogu Ocu i Sinu i Duhu Svetomu: 'Divan je Bog u svetima svojim!'. Amen.

Sveti Leopold Bogdan Mandić: Uslišuje molitve za poboljšanje materijalne situacije

Sveti Leopold Bogdan Mandić (1866.-1942.) kao franjevac kapucin i obični svećenik ispovjednik živio je tako jednostavno i skromno da su se mnogi iznenadili što je vrlo kratko nakon smrti proglašen blaženim i svetim. Na njemu su se ispunile Isusove riječi da je Otac nebeski objavio 'malenima' svoj božanski naum.

U svečevoj malenosti očitovalo se veliko Božje milosrđe i ljubav prema čovjeku. U obitelji Mandić iz Herceg-Novog, potomcima doseljenika iz okolice Omiša, rodio se se 12. svibnja 1866.  dječak, slabašan i boležljiv, kojemu na krštenju nadjenuše ime Bogdan.

Bio je najmlađi od dvanaestero djece Petra i Dragice. Odmalena je odgajan kršćanski, svaki je dan, kad je malo odrastao, s ocem išao na svetu misu i pričest. U rodnom gradu upoznao je franjevce kapucine pa se sa 16 godina odlučio za njihov red. Stupio je u sjemenište te novicijat u mletačkoj provinciji. Tada je preimenovan u fra Leopolda.

Studira u Padovi i Veneciji, a za svećenika je zaređen 1890. godine. Živio je u Italiji, ali nije htio primiti njeno državljanstvo, govorio je: 'Ne, krv nije voda; ne može se krv izdati!'. Samo je kratko vrijeme kao svećenik djelovao u Zadru i Rijeci, a sve ostalo je proveo u Padovi, gdje je neumorno ispovijedao očitujući Božje milosrđe prema ljudima. On je imao za svakoga prikladnu riječ: redovito blagu, a samo u potrebi prodornu. Trajno je primjenjivao ljubav prema Bogu i prema dušama.

Za života otac Leopold nije mogao davati - barem ne izravno - svojim prijateljima materijalnu pomoć. Kao što nas podsjećaju njegove osobne stvari koje su sačuvane i izložene, on sam je bio revni sljedbenik 'Gospe Siromaštine'. Sada više nije tako. Svetom Leopoldu obraćaju se za duhovne milosti, a često, možda još više za materijalna uslišanja. Važno je da se naši nebeski prijatelji ne uznemiruju samo za zdravlje i novac, zaboravljajući uzvišenije vrijednosti. 

Molitva svetom Leopoldu za hrvatski narod

Gospodine Isuse Kriste, ti si ljubio svoj narod, svoju zemlju, jezik i običaje svojih ljudskih predaka. Po tvom je primjeru sveti Leopold, služeći braći ljudima u drugoj zemlji, vjerno ljubio svoj hrvatski narod.

I ja te, zajedno sa svetim Leopoldom Bogdanom, molim da narod kojemu pripadam raste i napreduje u miru i slozi s drugim narodima, da kolijevke ne budu prazne, da se ognjišta ne gase, da se svi prognani i izbjegli vrate svojim domovima, da za svakoga bude u domovini rada, kruha, pravde i sreće, te da živimo i umiremo u tvojoj milosti, pod zaštitom Majke Marije, vjerni Velikom Zavjetu svojih pradjedova.

Blažena Ozana Kotorska: Uslišava molitve za povećanje mudrosti

Blažena Ozana Kotorska (1493. - 1565.) najpoznatija je naša blaženica, štovana je osim u Hrvatskoj i u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj, Njemačkoj i drugim zemljama pa bismo je mogli nazvati blaženicom opće Crkve. Gotovo cijeli dan bio joj je prožet molitvom. Zvuči pomalo čudno, jer, kako rekosmo, bila je služavka, što znači da joj je za molitvu moglo ostati malo vremena.

Upravo u tome i jest Katarinina svetost: znala je svaki svoj posao pretvoriti u molitvu. I dok je mela i pospremala kuću, uzdizala je svoju dušu k Bogu, zahvaljivala mu i prikazivala svoj posao na mnoge nakane: za grešnike, za bolesnike, za umiruće, za Svetog Oca, za Crkvu. U 21. godini života postaje redovnica dominikanskoga reda i dobiva ime Ozana.

Dolazili su na njezin prozorčić jednostavni ljudi, kao i oni s najviših društvenih i crkvenih položaja, donoseći joj svoje probleme, molbe, duševne i tjelesne boli. Božjom je milošću liječila njihove rane. Tko bi joj se god približio i razgovarao s njom, vraćao bi se u svakodnevicu smirena i zadovoljna srca, a mnogi i s tjelesnim ozdravljenjima. A kad je jednom između bogataša i siromaha došlo skoro do oružanog sukoba, Ozana je svojom molitvom i zagovorom postigla ne samo primirje, nego sretno rješenje na obostranu radost i zadovoljstvo. Na njen su se zagovor događala mnoga ozdravljenja i druga čudesna uslišanja. Umrla je 27. travnja 1565. godine u 72. godini života. 

Molitva blaženoj Ozani Kotorskoj 

Obnovi, Gospodine, u našim srcima ljubav prema tvojoj muci, da po zagovoru i primjeru blažene Ozane, djevice i pokornice, postanemo dionici tvoje boli i slave. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen. 

Blaženi Jakov Zadarski: Uslišuje molitve za pomirenje i štiti siromašne

Blaženi Jakov Zadarski više je štovan u Italiji negoli u Hrvatskoj. Rođen je u Zadru 1400., postao je članom zadarskoga franjevačkog samostana. Godine 1348. pratio je svoga provincijala na opći sabor franjevačkog reda u Firencu. U samostanu u Bitettu obavlja službu kuhara i sakupljača milostinje. Radeći u kuhinji i spremajući braći hranu, stalno je živio u Božjoj prisutnosti, a sam pogled na vatru, koju je ložio i na njoj kuhao, poticao ga je na razmišljanje o prolaznosti svijeta i o paklenim mukama.

Kretanjem među ljudima znao je i apostolski djelovati te je ljudima uz dobar primjer dao i duhovne savjete, za njih je napose molio. Privukao je pažnju čudesnim znakovima koje je Bog po njemu činio. Umro je 1485. u samostanu u Bitettu. Preuređenjem crkve 1505. godine njegovo je tijelo pronađeno neraspadnuto te je izloženo na čašćenje.

U osobnom životu odlikovao se pobožnošću, uslužnošću i poniznošću. Sve što je činio bio je izraz radosti i franjevačke vedrine. Stekao je glas svetosti jer se prema ljudima ponašao blago i uvijek sućutno prema svima, bilo slabima, bilo moćnima. Cijeli je život proveo u siromaštvu i poniznosti, posvetio se pomaganju potrebitima i gladnima, skupljao je za njih hranu i liječio ih, a vjeruje se da je činio i čuda ozdravljajući bolesne, što je kasnije sve sakupljeno u višegodišnjem postupku kanonizacije.

Molitva blaženom Jakovu Zadarskom

Bože, ti si blaženoga Jakova pozvao na put savršene ljubavi da u ovom svijetu traži tvoje Kraljevstvo. Po njegovu zagovoru i nas ojačaj da radosno napredujemo na putu ljubavi. Po Gospodinu.

Blaženi Ivan Merz: Uslišava molitve za polaganje ispita i štiti kod sklapanja ugovora

Blaženi Ivan Merz bio je istaknuti katolički laik, primjer mladima i pokretač mnogih inicijativa u kojima su mladi imali svoje poslanje u Crkvi. Rodio se u Banja Luci 1896. , gdje je maturirao. U ranoj mladosti ravnodušan je u vjeri. Sin časnika započinje Vojnu akademiju u Bečkom Novom Mjestu, ali nakon tri mjeseca upisuje pravo u Beču. Sudjeluje u Prvom svjetskom ratu. Proživljava sve patnje rata na fronti u Italiji od 1916. do 1918. U susretu s trpljenjem doživljava potpuno obraćenje Bogu. Nakon rata, 1919., nastavlja studij književnosti u Beču i potom studira u Parizu na Sorboni i Katoličkom institutu od 1920. do 1922., gdje već provodi svetački život. Iz Pariza piše majci: 'Katolička vjera je moje životno zvanje'.

Po završetku studija dolazi u Zagreb 1922. i postaje profesor francuskoga jezika i književnosti u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji. Razmišljanjem, studijem, a osobito u krvi i plamenu rata, dolazi do spoznaje o istinitosti kršćanske vjere. Potpuno se dariva Kristu načinivši kao laik zavjet vječne čistoće. Sve svoje slobodno vrijeme posvećuje odgoju hrvatske mladeži u katoličkoj organizaciji 'Hrvatski orlovski savez' kojoj je dao geslo 'Žrtva – euharistija – apostolat'. Umro je u Zagrebu 10. svibnja 1928. godine u 32. godini života na glasu svetosti. Postupak za proglašenje blaženim započeo je 1958. godine, a blaženim ga je proglasio papa Ivan Pavao II. u Banjoj Luci 2004. godine. Relikvije mu se čuvaju u bazilici Srca Isusova u Zagrebu.

Molitva blaženom Ivanu Merzu

Gospode Isuse Kriste koji si, kako se ufamo, dušu vjernoga službenika svoga Ivana učinio dionikom života Presvetoga Trojstva u nebeskoj slavi, molimo da po njegovu primjeru, a po zagovoru svetog Ivana, apostola i evanđelista, u nerazrješivoj zajednici sa svetom Katoličkom crkvom i rimskim papom živimo, radimo i trpimo za slavu i proširenje kraljevstva tvoga, koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Sluga Božji Ante Antić: Uslišava molitve za dobivanje posla 

Sluga Božji Ante Antić odgojitelj mladih franjevaca, predani ispovjednik i duhovnik, tihi karitativni djelatnik.

Ugledao je svjetlo života 1893. u Šepurinama na otoku Prviću, ali mu je zavičaj u Zatonu kraj Šibenika. Bio je šesto od osmero djece supružnika Antića. 1906. godine polazi u franjevačko sjemenište i gimnaziju u Sinju. Već u to doba pokazuje sklonost razmatranju i molitvi. Sa 18 godina stupa u franjevački novicijat na otočiću Visovcu, gdje je godinu poslije položio prve redovničke zavjete. Studira filozofiju i teologiju u Zaostrogu i Makarskoj. Za svećenika je zaređen na Petrovo 1917. godine. Malo poslije ređenja započinje službu odgojitelja franjevačkog podmlatka koju je obavljao tijekom cijelog franjevačkog života. Sav se posvetio mladoj braći, za njih moli i žrtvuje se, jednostavno za njih živi.

U službi odgojitelja dolazi 1946. godine u Zagreb. No postaje i duhovni učitelj mnogih svećenika, redovnika i redovnica te vjernika u svjetovnim zvanjima. Jedan životopisac bilježi: 'Gradom se pročulo da je u Zagreb došao posebni ispovjednik, živi svetac koji poznaje tajne srdaca te pomaže i u najtežim krizama… Stoga su se pred njegovom ispovjedaonicom produljili redovi pokornika'. Uza sve spomenute svoje službe, fra Ante je tihi i izvanredno dosjetljiv karitativni djelatnik.

Molitva slugi Božjem Anti Antiću

Bože, Oče naš, izvore svakog dobra! Sin nas je tvoj poučio da budemo savršeni i milosrdni po uzoru na tvoju dobrotu. U Duhu Svetom, ti si slugu svoga oca Antu Antića uzdigao do savršenog vršenja tvoje svete volje. Proslavi, Gospodine, Slugu svoga i na ovoj zemlji čašću sveca, a meni po njegovom zagovoru udijeli milost za koju te sada posebno molim… Nadasve mi daruj svoje svjetlo i milost da poput oca Antića sve činim i trpim iz ljubavi prema tebi koji si sa svojim Sinom i Duhom Svetim izvor svakoga dobra i smirenja svih srdaca. Amen. Slava Ocu… (tri puta)

Sluga Božji Josip Lang: Na glasu kao poseban zaštitnik siromašnih i potrebitih

Sluga Božji Josip Lang bio je pomoćni biskup zagrebački, veliki dobročinitelj zagrebačkih siromaha. Rodio se 1857. godine u selu Lepšić, župa Posavski Bregi, blizu Ivanić Grada.

Njegova se obitelj preselila u Jastrebarsko, gdje je završio osnovnu školu, a potom gimnaziju u Zagrebu. Prijavio se u bogoslovno sjemenište, a nadbiskup ga je poslao na studij u Rim, gdje je na slavnoj Gregoriani doktorirao. Za svećenika je zaređen 1883. godine u Zagrebu. Kao svećenik djeluje kratko u Zlataru, a potom u Bolnici sestara milosrdnica vrši službu duhovnika. Preuzima skrb o crkvi sv. Vinka u Frankopanskoj u kojoj je ispovijedao i propovijedao, a časnim sestrama je bio duhovnik.

U učiteljskoj školi predaje 15 godina. Vlč. Josip Lang već potvrdio kao revan i krepostan svećenik te ga je nadbiskup zagrebački imenovao duhovnikom u bogoslovnom sjemeništu. Budućim svećenicima više je primjerom nego riječima u srca unosio ljubav prema svećeničkom zvanju, a to znači ljubav prema Kristu, otajstvu euharistije, Majci Božjoj, Crkvi i prema bližnjima. Odan je molitvi, srcem je usmjeren na Božju prisutnost, a ljubav su mu bili bližnji koji su trpjeli siromaštvo i druge nevolje.

Njegov plodni život završio je 1. studenoga 1924. godine. Glas svetosti koji se o njemu širio potaknuo je odgovorne u Zagrebačkoj nadbiskupiji te je pokrenut postupak za njegovo proglašenje blaženim.

Molitva slugi Božjem Josipu Langu

Gospodine, ti si dao milost svome sluzi Josipu Langu da se odlikuje ljubavlju prema Presvetoj euharistiji i pobožnosti prema tvojoj Prečistoj Majci. On je želio proslaviti tebe i pomažući siromasima svjedočiti tvoju ljubav. Daj, Gospodine, da nam njegov život bude uzor i svjetlo, da ga nasljedujemo, a njega uzdigni na čast oltara da nam bude zagovornik na putu prema tebi. Amen.

Sluga Božji Miroslav Bulešić: Istaknuti svećenik te mučenik političkog režima 

Rođen je 1920. godine u istarskom selu Čabrunići, župa Svetvičenat, u obitelji koja je njegovala kršćansku vjeru. Završivši osnovnu školu u 10. godini ulazi u sjemenište, gdje je završio srednje školovanje. 1939.  polazi na studij u Rim gdje je diplomirao teologiju. Za svećenika je zaređen 1943.  u svojoj rodnoj župi. Kao svećenik djeluje na području Istre; najprije postaje župnikom u Baderni, a skrbio se i o okolnim župama. U jesen 1945. godine preuzima župu u Kanfanaru, a godinu poslije u sjemeništu u Pazinu predaje na gimnaziji i pomaže u odgoju budućih svećenika.

ZA MIR I SREĆU Korizmene molitve: Obiteljska molitva je jedna od najvažnijih

U poratnim godinama zastupa tršćansko-koparskog biskupa u odnosima prema svećenicima jer mu vlasti nisu dopustile djelovanje. Revnog svećenika Miroslava Bulešića uzele su na pik nove vlasti, smetala im je njegova odvažnost i poduzetnost. Sam je osjetio da mu je život u opasnosti te se s dubokim predanjem izručio volji Božjoj.

U kolovozu 1947. godine pratio je djelitelja krizme u Buzet i okolne župe. Na krizmi u Lanišću napala ga je grupa bezvjeraca i izboli su ga nožem od čijih je posljedica umro 24. kolovoza 1947. godine. Pokopan je u Lanišću, ali su mu tjelesni ostaci 1958. godine preneseni u rodnu župu Svetvinčenat, a 2003. godine u samu crkvu.

Molitva slugi Božjem Miroslavu Bulešiću

Gospodine Isuse, ti se svećeniku Miroslavu Bulešiću dao milost da tebi vjerno služi revnim apostolskim djelovanjem u ljubavi prema Crkvi i da ti vjerno prikaže žrtvu svojega života. Udijeli i nama jakost u ispovijedanju iste vjere i postojanost u vršenju tvojih zapovijedi. Molim te da mi po zagovoru Sluge Božjega udijeliš milost… Proslavi svoga Slugu čašću oltara, da nam bude primjer i zagovornik u borbama života na putu vječnog spasenja. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

01:59

specijal isusove relikvije u hrvatskoj i svijetu | Video: 24sata

SUĐENO IM JE DA BUDU SAMI: Ovi horoskopski znakovi uopće nemaju sreće u ljubavi